Naselje Streza, danas Pavlin Kloštar, je bilo jedno od najstarijih i najznačajnijih mjesta ovog kraja u srednjem vijeku, poglavito zbog pavlinskog samostana, ali i zbog velikaških porodica od kojih je najpoznatija - Besseney (Bisen) ili Bissenus de Streza.
  Žena hrvatsko - slavonskog Bana Petra Keglevića, Barbara Strezzsemley je bila članica ove porodice, a Ivan Besseney je utemeljio samostan s crkvom "Svih Svetih".
U XIII i XIV stoljeću Streza je pripadala Rovišćanskoj župi u tadašnjoj Križevačkoj županiji.
  Oko 1370. godine Pavlini, pripadnici nekada utjecajnog reda sv. Pavla Pustinjaka, poznati i kao Bijeli fratri, osnivaju samostan. Zašto su izabrali baš ovu lokaciju, nije poznato, jer je dosta udaljena od mjesta sadašnjeg naselja, a i nalazi se u nizini između brijegova, kao što možete vidjeti na fotografijama ispod.

        

  Poznavanjem konfiguracije terena i po priči starijih mještana, kao i zbog ostataka nasipa, jedino logično objašnjenje je da je samostan bio okružen vodom ili je barem bio na obali umjetnog jezera koje je nekada ovdje postojalo, a ta voda je ujedno služila za pokretanje vodenice o čijem postojanju također svjedoči usmena predaja.
  Kraljevim poklonom i kasnijim darivanjima samostan postaje središte velikog crkvenog posjeda koje postaje jedno od bogatijih na ovim prostorima.
  Prema odredbi priora Pavla izrađen je 1477. godine urbar koji određuje sve odnose između samostanskih podanika i uprave samostana. Urbar uređuje i odnose koji proistječu od nemirnih vremena kada opasnost od osmanlija ugrožava mirnu obradu zemlje.
  Urbar, tako, određuje koje je darove i kada svaki kmet morao dati samostanu, koje poslove i koliko nadnica su kmetovi morali obaviti na samostanskom zemljištu, ali i to da konjanici i pješaci moraju pregledati polje i štititi kmetove tijekom rada.
  Turci poduzimaju pljačkaške pohode u ove krajeve iz porobljenog dijela Bosne već krajem XV stoljeća, pljačkaju i uništavaju sela, te odvode porobljeno stanovništvo.
  Zbog odvođenja u robstvo ili bijega iz opasnog područja broj stanovnika se uvelike smanjuje. Svi ovi događaji, kao i nemogućnost efikasne obrane (najbliže utvrđene postaje sa stalnim vojničkim posadama su bile kilometrima udaljene) dovode do propadanja samostanskog imanja i potpunog rušenja samostana i crkve 1538. godine.
  Pavlini sa svom dokumentacijom i pokretnom imovinom bježe u Lepoglavu, a narod je prepušten sam sebi.
Preostalo stanovništvo i novopridošli Vlasi koriste ostatke samostana za vlastite potrebe, tako da od nekadašnje moći i slave ostaju samo temelji koje je prekrila šuma i debale naslage zemlje.
  Prva skupina doseljenika uskoka, koji sebe nazivaju Vlasi, dolazi u Strezu 1542. od Žumberka, ali se ne zna otkuda zapravo potječu i miješa se s lokalnim stanovništvom. Ti uskoci - Vlasi pristupaju vojničkim postrojbama novoosnovane Vojne krajine, a zauzvrat dobivaju imanja i posjede, ali i druge privilegije koje su potvrđene Vlaškim Statutima 1630. godine.
  Potpisivanjem mira u Srijemskim Karlovcima 1699. prestaje neposredna turska opasnost, a vojna granica tijekom XVIII stoljeća dobiva novu ulogu i postaje sanitarni carinski koridor, a s vremenom je centralna austrijska vlast pretvara u veliku vojarnu iz koje po potrebi uzimaju jeftinu vojsku za svoje ratove.
  Streza potpada pod Đurđevačku graničarsku pukovniju u kojoj je kao Natporučnik službovao i otac Ferde Rusana.
  Nažalost osim temelja pavlinskog samostana, čije je otkapanje počelo 2006. godine, nekoliko legendi i pripovjesti sačuvanih usmenom predajom i naziva nekih njiva (Kaluđerica i Sveta Marija), te arhivske građe koje su sačuvali sami Pavlini, nije ostalo ništa da svjedoči o tim vremenima.

        

  Jedna od legendi govori o nekoj veleposjednici Pauli zbog koje su neki mještani, greškom, nazivali ovo mjesto Paulin Kloštar, a zanimljiva je priča o kamenoj skulpturi koze koju su seljaci koristili kao uteg prilikom obrade zemlje i selili je od njive do njive godinama. Jednog dana došao je nepoznati konjanik, odvrnuo rog, istresao zlatnike i odjahao u nepoznatom pravcu. Kamena koza, također, nije sačuvana - vjerojatno su je ljuti seljaci razbili vidjevši kakvo bogatstvo su izgubili zbog svog neznanja i naivnosti.